Požar u Omišu: kada prirodni rizik preraste u gospodarsku, društvenu i ekološku katastrofu

Veliki požar koji je sredinom kolovoza zahvatio područje Lokve Rogoznice i Omiša još je jedan snažan podsjetnik koliko se brzo lokalni incident može pretvoriti u događaj s posljedicama koje daleko nadilaze samo mjesto na kojem je požar započeo.
U svega nekoliko sati vatra se, nošena snažnim vjetrom, proširila prema Omišu, ugrozila brojne stambene i druge objekte, zahvatila prometnice i dovela do evakuacije stanovnika i turista. Prema dostupnim informacijama, jedna osoba je izgubila život, a više desetaka ljudi zatražilo je liječničku pomoć. Razmjeri materijalne štete još se procjenjuju.
Iza tih brojki, međutim, ostaje nešto što je puno teže izraziti brojkama.
Uništeni domovi nisu samo građevinski objekti. Uništen poslovni prostor nije samo stavka u bilanci. Izgorjela poljoprivredna površina nije samo komad zemlje. A opožareno područje nije samo površina koju ćemo jednom ponovno zasaditi.
Veliki požar mijenja život ljudi, poslovanje cijelih zajednica i prirodu prostora koji ga okružuje.

Rizik ne završava tamo gdje prestaje požar

​Kada govorimo o velikim požarima, prva reakcija gotovo je uvijek usmjerena na ono što se događa tijekom samog događaja – spašavanje ljudi, evakuaciju, gašenje i sprječavanje daljnjeg širenja vatre.
To je, naravno, najvažnije.
Ali s aspekta upravljanja rizikom, potrebno je razmišljati i nekoliko koraka unaprijed.
Što se događa dan nakon požara? Što se događa nekoliko tjedana kasnije? A što nakon jedne, dvije ili pet godina?
Za mnoge pogođene ljude stvarne posljedice počinju tek kada se vatrogasci povuku, kada se utvrdi što je uništeno i kada postane jasno koliko će vremena trebati za obnovu.
U turističkim područjima taj problem poprima dodatnu dimenziju. Omiš i okolna mjesta nisu samo stambena područja. U njima se isprepliću turizam, ugostiteljstvo, privatni smještaj, trgovina, uslužne djelatnosti, poljoprivreda i brojni drugi oblici gospodarske aktivnosti.
Jedan požar zato može istovremeno pogoditi stotine različitih izvora prihoda.

Turizam nije jedini koji trpi

​Kada se govori o požaru u turističkoj destinaciji, često se prvo pomisli na hotele, kampove, restorane i apartmane.
No gospodarska šteta puno je šira, jer tu su još i mali obiteljski iznajmljivači, vlasnici kuća za odmor, trgovine, obrtnici, restorani, vinarije i drugi proizvođači, poljoprivredna gospodarstva, skladišta, radionice, prijevoznici i brojni drugi poduzetnici koji izravno ili neizravno ovise o aktivnosti na tom području.
Za jednog iznajmljivača požar može značiti uništenje objekta i gubitak prihoda. Za restoran može značiti trajni prekid poslovanja. Za vinariju ili poljoprivredno gospodarstvo posljedice mogu trajati godinama jer nije moguće jednostavno obnoviti nasad, vinograd ili proizvodni ciklus.
A zatim postoji i širi krug posljedica; ako je dio destinacije izvan funkcije, smanjuje se broj gostiju, otkazuju se rezervacije, smanjuje se potrošnja i prihodi lokalnih poduzetnika. Posljedice se prelijevaju na dobavljače, zaposlenike, prijevoznike i druge poslovne subjekte.
Zato se kod velikih katastrofa ne može govoriti samo o „materijalnoj šteti”. Govorimo o prekidu gospodarske aktivnosti i smanjenju otpornosti cijele lokalne zajednice.

Privatna imovina također je dio iste priče

​Posebno je važno ne zaboraviti veliki broj privatnih vlasnika čije se nekretnine nalaze u područjima izloženima požaru.
Kuća ili stan često predstavljaju najveću pojedinačnu imovinu koju osoba posjeduje. Za obitelj koja u nekoliko minuta izgubi dom, posljedice nisu samo financijske.
Tu su uspomene, osobne stvari, dokumenti, osjećaj sigurnosti i godine života uložene u stvaranje doma.
Kod kuća koje se koriste za turistički najam problem je dodatno složen jer nekretnina istovremeno predstavlja i privatnu imovinu i izvor prihoda.
Upravo zato upravljanje rizikom ne bi trebalo biti tema rezervirana samo za velike kompanije. Rizik postoji i na razini pojedinca, obitelji, malog poduzetnika i vlasnika jedne kuće za odmor.

Ekološka šteta ne završava kada se ugasi posljednji plamen

Materijalna šteta može se procijeniti, izgorjeli objekt može se obnoviti, oštećena cesta može se popraviti.
Prirodni sustav, međutim, ne može se vratiti u prvobitno stanje tako brzo.
Požar mijenja vegetaciju, staništa i krajobraz. Gubitak biljnog pokrova povećava rizik od erozije tla i može imati posljedice i nakon samog požara. Nestanak ili smanjenje prirodnih staništa utječe na životinjske vrste, dok se posljedice mogu širiti kroz cijeli lokalni ekosustav.
U tom smislu, stvarna cijena velikog požara često postaje vidljiva tek godinama kasnije.
Opožareno područje nije samo prostor koji treba ponovno „ozeleniti”. Potrebno je obnoviti prirodne procese, zaštititi tlo, omogućiti obnovu staništa i istovremeno smanjiti rizik od novih katastrofa.

Upravljanje rizikom počinje prije katastrofe

Jedna od najvažnijih lekcija ovakvih događaja jest da se upravljanje rizikom ne može svesti na reakciju kada se katastrofa već dogodi.
Ono počinje mnogo ranije.
Za javne institucije to znači kvalitetno planiranje prostora, održavanje protupožarne infrastrukture, pristupne puteve, dostupnost vatrogasnih kapaciteta, sustave ranog upozoravanja, jasne evakuacijske planove i kontinuirano ulaganje u prevenciju.
Za poslovne subjekte to znači razumijevanje vlastite izloženosti, planiranje kontinuiteta poslovanja, zaštitu ključne imovine i opreme, alternativne dobavne i operativne procese te definiranje načina na koji će se poslovanje nastaviti nakon velikog incidenta.
Za privatne vlasnike znači razumjeti da lokacija, konfiguracija terena, vegetacija u neposrednoj blizini objekta, pristup vatrogasnim vozilima i način korištenja nekretnine mogu značajno utjecati na razinu rizika.
A financijska zaštita, uključujući osiguranje, može biti samo jedan dio tog šireg sustava.
Ne može spriječiti požar. Ne može vratiti izgubljeni život. Ne može vratiti izgorjelu šumu u stanje u kojem je bila prije požara.
Može, međutim, biti dio financijskog plana za oporavak nakon katastrofalnog događaja i pomoći pojedincima i poslovnim subjektima da lakše prebrode posljedice.

Veliki požari pokazuju koliko su međusobno povezani pojedinci, gospodarstvo, infrastruktura i priroda.
Jedan događaj može istovremeno ugroziti ljudske živote, stambene objekte, turističke kapacitete, poslovanje, prometnu infrastrukturu i okoliš.
Zbog toga bi cilj upravljanja rizikom trebao biti širi od pitanja: „Što ćemo učiniti ako se dogodi šteta?”

---